U ADVAITA Udruženju za cjelovito zdravlje se na suvremen i inovativan način bavimo edukacijom iz oblasti homeopatije. Obzirom da se u zadnje vrijeme homeopatija snažno razvila neophodno je prije toga nešto reći o tom razvoju, da bi bilo jasnije na koji način se mi bavimo edukacijom.

          Homeopatija kakvu je kreirao njen osnivač Samuel Haneman se danas označava kao „klasična“. Ona počiva na „totalitetu simptoma kao izrazu poremećaja vitalne sile, koja je duhovne prirode“. A simptoma, čak i u jedne osobe, može biti mnogo, pa ako se uzmu u obzir svi mogući simptomi svih ljudi onda ih može biti toliko da se u tom mnoštvu teško snalaziti. Zbirka simptoma se u homeopatiji zove Repertorij i takve knjige su obima po više tisuća strana. Zbirka opisa simptoma koji se pripisuju jednom lijeku se zove „slika lijeka“ i ona za tzv. „velike“ lijekove (polikresti = višepotentni, sa širokim spektrom dejstva) može biti jako velika, do više desetina stranica teksta. Objedinjene slike lijekova se izdaju u knjigama koje se zovu „Matera medica“ = „ljekovita supstanca“. Za više tisuća lijekova koliko ih danas ima u homeopatiji praktično bi ukupna homeopatska Materia medica mogla biti više desetina tisuća strana, čime niko ne može u potpunosti ovladati. Zato se izdaju sažeta izdanja odabranih lijekova.

          Iz tih razloga se u homeopatija pojavila potreba za sistematizacijom ili izradom tzv. homeopatskog sistema. Taj posao je započeo sam osnivač, Haneman, i to je objavio u svojoj knjizi „Hronične bolesti“, prevod koje smo objavili u ADVAITA, odmah nakon njegove genijalne prve knjige „Organon umijeća iscjeljivanja“ u kojoj su vrlo precizno izneseni principi homeopatije. Osnovni principi homeopatije su savremenim jezikom opisani u knjizi „Nauka homeopatije“ autora Jorgosa Georga (Džordža) Vitulkasa (Vithoulkas). Objavili smo još dvije Vitulkasove knjige: „Homeopatija, medicina za novi milenij“ što je prekrasan popularni uvod u klasičnu homeopatiju, i „Novi put do zdravlja“ gdje se daju neka naučna objašnjenja i razjašnjavaju neke stranputice zapadne medicine. Vitulkas je 1996. počastvovan Alternativnom Nobelovom nagradom za zdravlje koju dodjeljuje parlament Kraljevine Švedske.

          Nakon Hanemana u koštac sa pravljenjem homeopatskog sistema se uhvatio indijski liječnik i homeopat dr Rajan Šankaran koji je odrastao uz oca homeopata i već kao 25-godišnjak napisao knjigu „Duh homeopatije“ koja je oduševila homeopatski svijet i bila novi podsticaj za razumijevanje i razvoj homeopatije. Šankaran je uveo termin „vitalni osjet“ i svoj sistem zasnovao na tome. Ispostaviće se da je vitalni osjet jedna vrsta izraza „duha“ nekog drugog bića koji „posijeda“ vitalnu silu bolesnika. U homeopatiji takav duh zovemo „hologram“.

          Holandski liječnik i homeopat dr Jan Šolten (Scholten) je svoj sistem zasnovao na tzv. holografskom modelu univerzuma, po kome se svaka cjelina preslikava u svaki svoj dio koji se u tom smislu zove fraktal. Na tom tragu se dolazi i do povezivanja sa duhovnošću i religijom po kojoj je „Bog stvorio svijet i čovjeka na svoju sliku“. Materijalni univerzum je „tijelo Boga“, a to je i priroda naše planete: neživa i živa.
          
            Sistem dr Šoltena počiva na naučnim sistematizacijama nežive i žive prirode – Mendeljejevom periodnom sistemu elemanta i botaničkim i zoološkim sistematizacijama. I svi ti sistemi jako liče jedan na drugi, a što je genijalno uočio dr Šolten i tako napravio jedinstveni homeopatski sistem. „Duh“ ili „hologram“ svakog elementa ili bića korespondiraju sa mjestom ili pozicijom tog elementa ili bića unutar evolutivnog razvoja pojedinih „carstava“ (mineralno, biljno i životinjsko).
  
             I sad bi se opet čitaoci mogli uplašiti od moguće prevelike količine informacija kojima bi mogli biti zatrpani. Ali, od toga nas spašava sam sistem. Homeopatskom praktičaru više nije potrebno bavljenje simptomima pojedinih lijekova, nego mu je potrebno voditi računa samo o mjestu pojedinog elementa ili bića unutar sistema. A svako mjesto se opisuje samo rednim brojem unutar sistema. Čak šta više, homeopat se ne mora baviti ni simptomima svoga pacijenta, izuzev što ih mora pribilježiti u svrhu praćenja procesa iscjeljivanja. Ono što je potrebno je identifikovati neku stresnu situaciju koja je bila uzročnik poremećaja, saznati kako je pacijent doživio tu situaciju i šta je učinio u vezi sa tom situacijom. I to je skoro sve. To se zapisuje kao broj za koji se ispostavi da se može dovesti u korelaciju sa rednim brojem u evolutivnom razvoju nekog od carstava, i ispostavi se da se tako pronađe odgovarajući lijek, kao hologram ili duh bića koje je zaposjelo vitalnu silu osobe. Homeopatski lijek onda slabi ili uklanja moć toga holograma i to je iscjeljivanje ili uklanjanje poremećaja vitale sile. I tako zatvaramo potpuni krug od Hanemanove definicije da je vitalna sila duhovne prirode, preko duhovne prirode Univerzuma ili Boga do iscjeljivanja ili povratka moći pojedinaca koji ponovo postaje cjelina ili potpuna (cijela) slika Boga.

          U Advaita smo objavili dosada pet knjiga dr Šoltena u sedam tomova i u njima je detaljno objašnjen cijeli sistem. Evo liste tih knjiga: 1. O zdravlju i mudrosti samospoznaje (Uvod, intervju sa dr Šoltenom i kratki izvodi iz drugih knjiga), 2. Homeopatija i minerali, 3. Homeopatija i elementi, 4. Tajanstveni lantanidi, 5. Čudesne biljke ( u tri toma). Dovoljno obrazovan i inteligentan homeopat može iz ovih knjiga ovladati sistemom dr Šoltena koji u ADVAITA zovemo HIH. No, ispostavlja se da mnogima to nije lako. Meni je trebalo više mjeseci predanog rada i velikih napora da u potpunosti razumijem taj sistem i da ga pojednostavim i primjenjujem. Umjesto više sati rada na jednom slučaju sada to mogu riješiti za par desetina minuta. Na osnovu toga smo u ADVAITA razvili i školu HIH za korisnike, za homeopate i za one koji žele postati homeopati.